Prečice

Njemački Režiser, Stefan Weinert, Posjetio Burč Univerzitet
Nov 17, 2016

Njemački Režiser, Stefan Weinert, Posjetio Burč Univerzitet

Njemački režiser, Stefan Weinert, je na poziv Fondacije Konrad Adenauer gostovao u Bosni i Hercegovini od 8. do 14. novembra, te prisustvovao projekcijama svog dokumentarnog filma “Porodica” u Istočnom Sarajevu, Sarajevu i Banja Luci. Projekcija filma “Porodica” na Burč univerzitetu je još jedan u nizu aktivnosti odsjeka za međunarodne odnose i Fondacije KA, čija saradnja se nastavlja uz organizaciju zajedničkih projekata I aktivnosti za mlade na polju politike I međunarodnih odnosa.


Intervju sa našim gostom, glumac, redatelj, producent filma i scenograf, Stefan Weinert, iz Njemačke.

Dobrodošli na Internacionalni Burč univerzitet. Vi ste bili naš gost nekoliko dana. Imali ste priliku provesti neko vrijeme s našim studentima. Šta je to što vas najviše fascinira o našim studentima? O našoj kulturi? O Bosni i Hercegovini u cjelini?

- Ja sam pozitivno šokiran dozom otvorenosti i osjetljivost. Ljudi su ovdje vrlo prijatni, otvoreni i jednostavni za rad.

Koja iskustva ste podijeli sa našim studentima a koja iskustva će te ponijeti sa sobom natrag u Njemačku?

- Sama tema koju sam predstavljao je teška. Ali, ipak, kao što sam već spomenuo, otvorenost i osjetljivost je nešto što sam ja definitivno odlučio ponijeti sa sobom u Njemačku.

Kao glumac, redatelj, producent filma i scenograf šta je to što najviše uživate raditi?

- Glumac i redatelj. Da, to su dvije najprijatnije uloge. U svemu uživam, ali raditi kao glumac i režiser ima svoje vrijednosti.

8. februara, 2009. godine, prvi, 90-minutni dokumentarni film "Facing the wall" je nagrađen 9. oktobra 2009. godine. 23. augusta 2013. godine izlazi, drugi, dugometražni dokumentarni film "The Family" na Festivalu filmova du Monde u Montrealu Premiere. Taj film ste predstavili ovdje u Bosni i Hercegovini, studentima Burč univerziteta. Za oba pomenuta filma, vi ste odgovorni kako za objavu knjigu tako I za i režisera. Koliko truda i vremena je potrebno da se ohrabre ljudi, da dođete do njih I da ih naprosto natjerate da govore o svojim teškim I bolnim trenucima ispred kamer, što je najteži dio posla?

- Imao sam posla sa terapeutom. To nije bilo lako. Ja sam morao raditi za terapeutom. Čak i djeca od tih ljudi i ostali članovi porodice nisu znali cijelu priču. Sve što im je rečeno jeste da su im mama, daidža, brat ili sestra preselili I to je sve. I kada govore o tim trenucima, oni kruže, ponavljaju i nikada stvarno ne podijele istinu. Recimo, ja nikada nisam mogao upoznati jednu suprugu, čiji je muž ubijen ... oboje su bili vrlo mladi, tek vjenčani. Muž je ubijen a žena nikada nije žellela pričati o tome. Nikada nisam vidio njeno lice, niti dobio priliku da je upoznam.

Bosna i Hercegovina je također zemlja koja je preživjela rat ... da li planirate napraviti dokumentarni film o Bosni I hercegovini? Da li ste razmišljali o tome?

- Kada sam razgovarao sa svojim prijateljima i kolegama o putu za Sarajevo, nisam imao nikakvu podršku. Nisu mi vjerovali da će neko biti zainteresirani za moj film i da će biti prilike da ga predstavim. Ja sam iznenađen koju otvorenost Bosanci imaju i ko zna, možda jednog dana se I odlučim na dokumentarni film.

Hvala vam što ste bili naš gost. Možemo li očekivati vašu posjetu u bliskoj budućnosti?

- Apsolutno! Volio bih ponovo posjetiti Sarajevo. Ovo mi je prvi put u Bosni i Hercegovini, prvi put u Sarajevu i ja sam sretan što sam ovdje. Radujem se ponovnoj posjeti.