COVID-19 I GLOBALIZACIJA NA RASKRIŽJU! KOJIM PUTEM DALJE? - International Burch University
COVID-19 kako odrediti prisustvo?
MOLEKULARNA DIJAGNOSTIKA SARS-CoV-2 INFEKCIJE
May 8, 2020
Burch guest lecturer dr. Zilka Spahić Šiljak, a Hardvard professor and program director of TPO foundation
“Nation-state Building and Islamic Feminism in the 20th Century”, by Dr. Zilka Spahić Šiljak, a Harvard professor and program director of the TPO Foundation
May 27, 2020

COVID-19 I GLOBALIZACIJA NA RASKRIŽJU! KOJIM PUTEM DALJE?

Assist. prof. dr. Selma Delalić, Osjek za međunarodne odnose i evropske studije

Tehnološka i komunikacijska revolucija, brojni savremeni izumi, internet i sateliti omogućili su kretanje ljudi, roba, kapitala i usluga bez presedana u ljudskoj istoriji. Sve ovo je uticalo na snažnu međusobnu povezanost, ali i međuovisnost država i nedržavnih aktera učinivši planetu istinski ‘globalnim selom’. Ipak, prosperitet i blagostanje zaobišli su dvije trećine, odnosno četiri milijarde stanovnika planete. Pored djelimičnog napretka, globalizacija je dovela do snažnog produbljivanja nejednakosti. Multinacionalne korporacije, pokretačka snaga globalizacije, nerijetko se optužuju za iskorištavanje jeftine radne snage, uništavanje okoliša, klimatske promjene, uništavanje ozonskog omotača i povećanje siromaštva. Globalizacija se više od deset godina suočava sa ozbiljnim izazovima, a čini se da pandemija koronavirusa prijeti da joj zada završni udarac. Nesumnjivo, nalazimo se pred vratima novog svjetskog poretka.

Globalizacija i liberalni ekonomski poredak

Danas je sasvim uobičajeno da nosimo odjeću koja je proizvedena u Parizu, Milanu ili New Yorku, da idemo u kupovinu u Beč ili Istanbul, koristimo mobitel i laptop koji su dizajnirani u Sjedinjenim Država, a proizvedeni na drugom kraju planete, u Kini, koja je za njihovu izradu koristila komponente iz pet različitih zemalja, da u realnom vremenu pratimo događaje iz cijelog svijeta, da obilazimo udaljena egzotična mjesta. Također, ništa neobično nije da vozimo automobile proizvedene u evropskim ali i dalekoazijskim zemljama, online naručujemo knjige iz Amerike i kupujemo kozmetiku i različite kućne potrepštine iz skandinavskih zemalja. I sve to ne moramo čekati duže od nekoliko dana.

Zapitamo li se ikada kako je to moguće i šta je to što nam omogućava ove blagodati, nešto o čemu naši preci¸ prije samo jednog vijeka, nisu mogli ni sanjati.

Odgovor leži u tehnološkoj i komunikacijskoj revoluciji, brojnim savremenim izumima, internetu i satelitima, koji su uticali na značajno reduciranje odnosa između vremena i prostora, omogućavajući kretanje ljudi, roba, kapitala i usluga bez presedana u ljudskoj historiji. Sve ovo je uticalo na snažnu interakciju, međusobnu povezanost, ali i međuovisnost država i nedržavnih aktera u političkom, sigurnosnom, kulturnom, ali iznad svega ekonomskom smislu, učinivši planetu istinski ‘globalnim selom’. Sistem slobodne međunarodne trgovine i jedinstvenog liberalnog tržišta, koji je uspostavljen krajem drugog svjetskog rata, a koji je padom Berlinskog zida i raspadom Sovjetskog saveza postao istinski globalan, omogućio je procvat ekonomskih aktivnosti transnacionalnih ekonomskih entitetita – multinacionalnih korporacija.

Ove aktivnosti, između ostalog, uključuju međunarodnu slobodnu proizvodnju i trgovinu, strana direktna ulaganja, međunarodnu ekonomsku razmjenu. Razvijene, zemlje u razvoju, ali bivše komunističke zemlje dijelile su vjeru u kapitalizam i liberalizam, oslanjajući se na tržišne mehanizme i privatno vlasništvo i favorizirajući liberalni međunarodni ekonomski sistem, slobodno tržiše i minimalne prepreke slobodnom kretanju trgovine i kapitala. (Spero, 2010:2)

Kao pokretačka i ujedno dominantna snaga globalnog liberalnog ekonomskog poretka, multinacionalne korporacije su u tolikoj mjeri ojačale da su zasjenile moć nacija-država, koje su stoljećima bile nosioci ekonomskih aktivnosti i okosnica međunarodnih odnosa. Ove kompanije su postale toliko moćne da su u pojedinim slučajevima preuzele neke od osnovnih političkih i vanjskopolitičkih funkcija nacija-država. „Obim u kojem je širenje i jačanje multinacionalnih korporacija erodirao moć suverenih vlada da upravljaju državama-nacijama pitanje je koje je uzrokovalo nepremostivi jaz između pobornika i kritičara ovih privatnih korporacija.“ (Cohen, 2007) Ilustracije radi, u 2016. godini, od 100 najbogatijih zemalja i najvećih kompanija u svijetu, u odnosu na vrijednost GDP-a, 71 su bile korporacije, a 29 države. (Forbes Fortune Global, CIA World Factbook, World Bank) 

Cijeli svijet, posebno njegov manje razvijeni dio, imao je velika očekivanja od multinacionalnih korporacija, kao nosioca integracijskih procesa i primarnog izvora stranih direktnih ulaganja i investicija, bez kojih je ekonomski rast i razvoj naprosto nemoguć. Toliko željeni prosperitet i blagostanje, posebno u zemljama trećeg svijeta, na žalost zaobišao je dvije trećine, odnosno četiri milijarde stanovnika planete. Umjesto napretka, globalizacija je dovela do produbljivanja nejednakosti.

Multinacionalne korporacije se nerijetko optužuju za iskorištavanje jeftine radne snage, uništavanje okoliša, klimatske promjene, uništavanje ozonskog omotača i povećanje siromaštva. Globalizacija se već desetak godina, tačnije od posljednje finansijske krize 2008. godine, suočava sa vrlo ozbiljnim izazovima. Sve veći broj zemalja, čak i one koje su decenijama bile okosnica liberalnog ekonomskog poretka, sve češće pribjegavaju protekcionističkim mjerama, ozbiljno ugrožavajući dva od tri fundamentalna principa tržišne ekonomije: deregulaciju i međunarodnu tržišnu liberalizaciju.    

Covid-19 i kriza globalizacije

Izlazak Velike Britanije iz Evropke unije (BREXIT), polagano uspostavljanje granica, buđenje ekonomskog nacionalizma, čak i u Sjedinjenim Državama – glavnom arhitekti međunarodnog liberalnog finansijskog sistema – koje se ogleda u zatvaranju granica za migrante, povlačenju iz ugovora o slobodnoj trgovini i vraćanju proizvodnje američkih multinacionalnih korporacija iz Kine u SAD, u cilju smanjenja broja nezaposlenih, samo su neki od pokazatelja da polako ulazimo u eru deglobalizacije. Po riječima Josepha Stiglitza, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju: „Donald J. Trump postao je predsjednik Sjedinjenih Država 20. januara 2017. godine i netom nakon izbora bacio je ručnu bombu na globalni ekonomski poredak“. (Stiglitz, 2017:14)

Ovakav, već značajno uzdrman, globalni ekonomski sistem, kao grom iz vedra neba, početkom godine, pogađa COVID-19. Planetom se munjevito širi koronavirus. Rezultat: milioni ljudi u izolaciji, gotovo u potpunosti obustavljen međunarodni saobraćaj i kretanje ljudi, te značajno umanjeno kretanje roba. Usto, brojna mala i srednja preduzeća morali su obustaviti poslovanje, kompanije trpe ogromne gubitke, čak i gigantske multinacionalne korporacije posrću, dok istovremeno milioni ljudi ostaju bez egzistencije. Zatvaraju se granice i zemlje se snažnije okreću sebi. Širi se ksenofobija, jačaju desničarske političke opcije i svijet je u panici koja će, čini se, „promijeniti konture globalizacije“. (Goodman, 2020)

Pandemija koronavirusa je nesumnjivo imala devastirajući učinak na globalnu ekonomiju. Pojedini ekonomski analitičari otišli su tako daleko da navode da je koronavirus zadao završni udarac globalizaciji i globalnoj ekonomiji. Da li će posrnuli liberalni ekonomski sistem zamijeniti jedan posve novi „lokalizirani“ (Cooper, 2012) ili „regionalizirani“ (FIU, 2020) ili će, pak globalizacija doživjeti značajnu transformaciju, ostaje da se vidi. U svakom slučaju, budućnost će, po svemu sudeći, biti neizvjesnija, ali i znatno drugačija. Po mišljenju Henry Kissingera, pred nama je zasigurno novi svjetski poredak. (Kissinger, 2020)