Da li će pandemija COVID-19 inicirati konsolidaciju nacionalne sigurnosti BiH? - International Burch University
Strengthening the cooperation with EU partners – “Energy Saving Technologies”
May 29, 2020
Professor Gentjana Taraj held an online lecture for the students of English Language and Literature Department
June 1, 2020

Da li će pandemija COVID-19 inicirati konsolidaciju nacionalne sigurnosti BiH?

Department of International Relations and European Studies, Prof. Dr. Alija Kožljak

Cjelokupan društveni sistem BiH, pa time i njegovi podsistemi – politički, sigurnosni, zdravstveni i drugi, suočeni su sa ozbiljnim izazovom tokom pandemije COVID-19. Iako je iskazano zadovoljstvo preduzetim mjerama, nisu mogli proći nezapaženo mnogi nedostaci, koji su ukazivali na brojne anomalije i neučinkovitost, pa čak i na ugrožavanje nacionalne sigurnosti. U tom smislu, predmet ovog rada su dileme, koje uključuju pravnu uređenost sistema, balansiranost centralizacije i decentralizacije, politizaciju, koordinaciju, kao i druge faktore, koji oslikavaju njegovu efikasnost. Elaboriranjem postupaka i preduzetih mjera, namjera je ukazati na potrebu, te inicirati eventualna unaprijeđenja cjelokupnog sistema BiH.

Funkcionisanje sistema nacionalne (državne) sigurnosti se ogleda kroz organizirano djelovanje države i društva, kako bi se osigurao njegov opstanak i razvoj, te egzistencija pojedinaca, odnosno zaštita od svih izvora ugrožavanja u savremenom svijetu. Sveukupno posmatrano, pandemija COVID-19 je mjerodavan test funkcionisanja cjelokupnog sistema države, što je apsolutno aplikativno i u slučaju Bosne i Hercegovine. Svjedoci smo da se radi o veoma kompleksnom izazovu, koji nesumnjivo zahtijeva adekvatno organizovanje države, uz efikasno i komplementarno djelovanje svih podsistema. S obzirom na prirodu konkretnog problema, razumljivo je da je zdravstveni sistem ‘na prvoj liniji odbrane’, ali ništa manje važnu ulogu nemaju ni ostali podsistemi, kao što su sigurnosni, politički, ekonomski, pravni, obrazovni, itd. Međutim, ključne dileme koje se svakodnovno nameću su organizovanost i efikasno upravljanje sistemom u cjelosti, kao i adekvatna saradnja između podsistema.

Uprkos izjavama zvaničnika da je BiH dobro odgovorila na pandemiju, na površinu su izašli brojni problemi i abnormalnosti, koji očigledno dovode u pitanje najbolje moguće postupanje. Evidentno je da je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) okarakterisala mjere koje su se preduzimale u BiH kao dobre, međutim glavni i jedini parametar, koji je uzet u obzir, su trenutni podaci o broju inficiranih, izliječenih i umrlih. Da te brojke ne odslikavaju pravo stanje, potvrđuju svakodnevne analize funkcionisanja gore pomenutih podsistema, a time i sistema u cjelini.

Ako krenemo od zdravstva, prvo što uviđamo je da u BiH ne postoji jedinstven zdravstveni sistem, nego je fragmentiran, sa neujednačenim djelovanjem, kako na nivou entiteta i distrikta Brčko, tako i deset kantona u Federaciji BiH. Navedeno za posljedicu ima pojavu ozbiljnih problema, od toga da ni nakon tri mjeseca krize ne postoje propisani protokoli za put pacijenta, nedostatak sredstava, zatim konfuzne nabavke opreme, nekoordinirano djelovanja medicinskih ustanova, do različitih regulativa i postupaka u okviru administrativnih jedinica.

Nesumnjivo da je takva postavka rezultat kompromisa političkih elita, zasnovanih na etničkim matricama i legalizovanih kroz ustavna i zakonska rješenja. Ustavne odrednice, a potom i zakonska rješenja umjesto da dostatno pravno urede sistem, kreirala su ozbiljna ograničenja za njegovo efikasno funkcionisanje, čak i samu percepciju nacionalne sigurnosti. I sve do pojave kriznih situacija, kao što je aktuelna pandemija, to su tabu teme – ustavna kategorija! Međutim, ako društvo želi da bude progresivno, onda je jedino rješenje da se svaka kriza, osim kao izazov, posmatra i kao prilika, to jeste da se sistem u cjelini, kao i njegovi podsistemi konstantno unaprjeđuju.  

Pomenuto se svako odnosi i na sistem sigurnosti BiH. Upravo ovaj sistem je među prvima u državi bio predmetom reformi, te je kao takav u određenoj mjeri centralizovan – odbrana, dok su neki njegovi elementi ostali još uvijek značajno decentralizovani – unutrašnja sigurnost. U kriznim situacijama društvo se neizbježno suočava sa sigurnosnim izazovima različite prirode, kao što je i aktuelna pandemija, koja ugrožava zdravlje ljudi. Ugroženi su pojedinci – građani, ali ugrožena je država, ugroženo je društvo, lokalno i šire. Znači, bez dvojbe, radi se o ozbiljnoj sigurnosnoj prijetnji, koja bezrezervno podrazumijeva uključivanje svih segmenata sistema, a nezaobilazno i u značajnoj mjeri, sigurnosnog podsistema. Međutim, u funkcionisanju sistema BiH, prvo što se uočava je isticanje prepreka, kojima se nagovještava zašto se nešto ne može uraditi. Naglašavaju se limitirane nadležnosti državnih institucija, istovremeno, nastoje se pomjeriti granice entitetskih, u nekim slučajevima i kantonalnih nadležnosti. U konkretnom slučaju, navedeno je potvrđeno kroz minornu involviranost Parlamenta, Predsjedništva i Vijeća ministara BiH, koje gotovo pa da nisu i funkcionisale tokom krize izazvane pandemijom.

Ono što posebno zabrinjava jeste spoznaja da pojedini politički lideri koriste ovu krizu za dodatno podrivanje političkog sistema države i ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Još od prvih dana pandemije je od člana Predsjedništva BiH, gospodina Dodika, najavljivano postavljanje punktova na, kako on kaže, granicama entiteta, u cilju kontrole ulaska u RS. Zabrinjavajuće su djelovale izjave, kojima se zabranjuje kretanje građanima Federacije na teritoriji drugog entiteta. Jasno je da gospodin Dodik nije nadležan za aktivnosti entitetskih institucija, a dao je sebi za pravo da to bude. Kao primjer tome je slučaj kada je premijer ovog entiteta Slobodan Višković najavio da neće biti restriktivnih mjera za Vaskrs, da bi ga Dodik samo sat vremena kasnije demantovao i najavio suprotnu odluku. Ovakvi postupci su vrlo često inicirali pitanja kod građana, kao što su: koja je funkcija Milorada Dodika, predsjednik RS, premijer, ili član Predsjedništva BiH? Ko vodi RS?

Činjenica je i da između entiteta ne postoje granice, niti je entitet RS autorizovan za uspostavljanje punktova na administrativnim linijama razgraničenja, a niti ova mjera ima bilo kakvu opravdanu svrhu. Očigledno je da se nastojala iskoristiti prilika i ekspresno stvoriti impresija da je RS autonoman subjekt, te da će tokom krize funkcionisati kao država. I u velikoj mjeri jeste. Ne možemo tvrditi da je ovo direktno uticalo na poprilično teške posljedice pandemije po građane ovog entiteta, ali svakako da podaci govore o daleko većem broju inficiranih i umrlih u RS.

Akteri iz entiteta RS su nastavili i dalje, te su imali namjeru pokazati da su nadležni i za kontrolu međudržavnih graničnih prelaza na prostoru ovog entiteta, te kada su spriječeni u tome od ovlaštenih državnih institucija, uspostavili su paralelne elemente u neposrednoj blizini prelaza, počevši od karantinskih objekata, policijskih punktova i sl. Na ovaj način nije se samo podrivao sigurnosni sistem države, nego se direktno kreirala konfuzija, ali i strah kod građana BiH, posebno onih koji imaju prebavalište na teritoriji Federacije BiH, čime se narušavao i politički sistem BiH.

Abnormalne, protiv-ustavne i selektivne mjere zabrane kretanja su nametane i na područjima Federacije BiH. Posebnu pažnju u bosansko-hercegovačkom neprirodno decentralizovanom, značajno nekoordiniranom i konfuznom sistemu izazvala je odluka kriznog štaba Livanjskog kantona, kojom se zabranio ulazak državljanima BiH na područje ovog kantona. Očigledno je da je i mašinerija paratvorevine Herceg-Bosne uvidjela priliku da nagriza suverenitet i teritorijalni integritet države. Nakon oštrih reakcija širom zemlje i osuda pomenutog protiv-ustavnog, ali i nepojmljivo nerazumnog postupka, Krizni štab je poništio predmetnu odluku.

Najeklatantniji primjer konfuznog djelovanja sistema je manifestovan kroz neusaglašene, apsolutno nekoordinirane mjere kriznih štabova. Čak šta više, stekao se utisak da se smišljeno uvode dijametralno različite mjere, kako bi se potvrdilo autohtono djelovanje entitetske i kantonalne administracije. Za posljedicu smo imali različita vremenska ograničenja oko zabrana kretanja, obaveze karantina, uvođenje policijskog sata i sl. Ne treba ni elaborirati kakve posljedice je pomenuto izazvalo po građane, koji su recimo imali potrebu kretati se na teritoriji oba entiteta. Dodatno nepovjerenje kod građana su izazvali brojni slučajevi sumnjivih nabavki medicinske opreme, što aludira da je korupcija ozbiljna prepreka funkcionisanju sistema BiH, posebno u kriznim situacijama.

Da se radilo o usmjerenom narušavanju državnog sistema, odnosno nacionalne sigurnosti, potvrđuju i aktivnosti, koje su zvaničnici iz RS, a posebno gospodin Dodik provodili na međunarodnom planu. Umjesto da djeluje u ime institucija BiH, zajedno sa druga dva člana Predsjedništva BiH, on je kontinuirano i javno zastupao interese jednog entiteta, preuzimajući i izvršnu i zakonodavnu vlast u istom. Tako su zahtjevi za pomoć upućivani neustaljenim i nezvaničnim kanalima, prema Srbiji, Ruskoj Federaciji, te Mađarskoj. Naravno da su i dotične države svjesno kršile međunarodne norme, ali što je još očiglednije, svojim postupcima su direktno podrivale ustavni poredak i nacionalnu sigurnosti BiH. Tačnost ove konstatacije potvrđuju izjave zvaničnika pomenutih država, počevši od predsjednika Vučića, koji je rekao da ne može niko spriječiti Srbiju da krši međunarodne propise pomažući Kosovu i RS-u! U istom tonu su nastupali i ministar odbrane Vulin, premijerka Brnabić i drugi. Pored toga, protiv-pravno međunarodno djelovanje entitet RS je demonstrirao i kroz angažovanje pripadnika oružanih snaga Ruske Federacije na dezinfekciji zdravstvenih ustanova,  a isto je pokušao aranžirati i gospodin Čović u Mostaru. Navedeno svjedoči o ignorisanju sigurnosnog sistema  BiH, od toga ko i kako donosi odluke za agažovanje pripadnika stranih vojnika na teritoriji BiH, pa do činjenice da se nisu informisali oko vlastitih kapaciteta institucija BiH, te postojanja jedinice ABHO u OSBiH sa sposobnošću da izvrše ovaj zadatak

Brojni su primjeri izrazito neujednačenog djelovanja elemenata sistema BiH, što je uveliko otežalo efikasno postupanje, te donošenje i implementiranje neophodnih mjera tokom pandemije COVID-19, ugrožavajući nacionalnu sigurnost. Jedan od razloga svakako je izrazito decentralizovan sistem, pri čemu je zanemarena i minimalna neophodnost koordinacije. Nekoordiniranost je u velikoj mjeri omogućena ustavnim uređenjem, ali je dodatno inicirana od samog vrha sistema, na čijem čelu je Predsjedništvo BiH. Vidjeli smo da i Parlament BiH i Vjeće ministara BiH, kao ključni elementi državnog sistema, svjesno ili ne, u potpunosti su stavljeni po strani tokom predmetne krize. Samim tim, nadležne državne institucije i agancije, koje imaju i mandat i kapacitete, bile su limitirane u svom postupanju, čime se u velikoj mjeri državni nivo isključio iz upravljanja ovom krizom. Za posljedicu toga, istom su rukovodila dva entitetska, distriktni i deset kantonalnih kriznih štabova, samostalno poduzimajući mjere i aktivnosti, prezentujući tako visok stepen nekusklađenosti i neefikasnosti funkcionisanja državnog sistema. Međutim, kao što smo na početku sugerisali, svaka, pa tako i ova kriza je ujedno i prilika da se nakon objektivnih i stručnih analiza iniciraju promjene i sistem načini efikasnijim. Neke od tih promjena bi svakako trebale uključiti uspostavljanje jedinstvenog zdravstvenog sistema BiH, a potom i nastavak reformi sistema sigurnosti, te ustavne reforme. To ne mora podrazumijevati centralizaciju, nego i zadržavanje optimalnog nivoa decentralizacije, ali svakako uz definisanu neophodnu koordinaciju. Stoga, sveobuhvatne i detaljne evaluacije pravnog uređenja, strukture i funkcionisanja sistema će ukazati na nedostatke, ali prepoznati i dobro postupanje. Navedeno bi činilo solidnu osnova za definisanje naučenih lekcija i pristupanje prijeko potrebnom reformisanju i restruktuiranju sistema.